Tajna rasa koja kontrolira Irakovo izvanzemaljsko nasljeđe PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   

1976., učenjak koji je prevodio drevne Sumerske tekstove pisane klinastim pismom objavio je prvu knjigu, Dvanaesti planet. Zecharia Sitchin je opisao tehnološka čuda i znanje drevne civilizacije Sumera. Ono što je učinilo njegov rad kontroverznim bilo je to što je on tvrdio da je Sumeranima u započinjanju njihove civilizacije pomogla napredna rasa bića nazvani Anunnaki (sumerski za 'oni koji su sa Neba došli na Zemlju'). On je opisao tehnološka čuda koja su posjedovali Anunnakiji i rat koji se dogodio između Anunnakija koji su konačno napustili planet oko 1700. pr.n.e.

Nadalje, Sitchin je opisao rodni planet tih bića kao misteriozni planet koji se periodički vraća u blizinu Sunčevog sustava, svakih 3600 godina. Sitchinovi prijevodi, kada su kombinirani sa biblijskim i povijesnim zapisima podupiru činjenicu postojanja izvanzemaljske rase umiješane u ljudsku civilizaciju, čine jasnim važnu ulogu tih drevnih izvanzemaljaca u Strep Throat Symptoms postanku čovječanstva. Sitchinove prijevode su dokazano konzervativni i vodeći arheologisti odbacili kao prespekulativno djelo. Unatoč njima, tada su postojale vrlo utjecajne organizacije koje su uzele Sitchinova djela mnogo ozbiljnije. Još od 1947., SAD-ove tajne organizacije su bile uključene u obrnuti inženjering prizemljenog izvanzemaljskog svemirskog broda, te su komunicirale sa raznim izvanzemaljskim rasama. Najpoznatiji trud obrnutog inženjeringa uključio je rasu izvanzemaljaca obično opisanih kao 'sivi,' izgledom slični izvanzemaljcima iz filma Stevena Spielberga, Bliski susreti treće vrste. Tehnologija koju posjeduju Sivi je mnogo naprednija od bilo čega što posjeduju ljudi, te su odmah započeli napori da se o ovoj tehnologiji više nauči i da se na njoj primjeni obrnuti inženjering. U Sitchinovim djelima je opisana drevna izvanzemaljska rasa što je sigurno potaknulo mnoga pitanja o tim tajnim organizacijama u SAD-u i drugdje. Mogućnost da su Anunnaki, koje je opisao Sitchin, imali razinu tehnološke sofisticiranosti još napredniju od one koju su nabavili od Sivih, je nešto što je bilo potrebno istražiti. Još zakučastija ideja tajne organizacije bila je da bi se ta napredna rasa jednog dana mogla vratiti na Zemlju i ponovno djelovati sa čovječanstvom kako su i u dalekoj prošlosti. Vrlo je vjerojatno da su razna špijunska okupljanja potvrdila neke od ako ne i sve Sitchinove hipoteze.

Blizina planeta Nibiru bi uzrokovala prirodne katastrofe na Zemlji

Tajne organizacije SAD-a i Europe bi zasigurno dali najviši prioritet pronalasku tih drevnih izvanzemaljskih lokacija u južnom Iraku te da saznaju što više o naprednoj tehnologiji koju su koristili Anunnakiji. Štoviše, htjeli bi saznati više o pretpostavljenom rodnom planetu Anunnakija u slučaju da se uistinu vrate u blizinu Sunčevog sustava u bliskoj budućnosti. Ipak, problem je sinus infection symptoms bio hladni rat koji je izbio i Iraku koji je bio pod čvrstim Sovjetskim utjecajem. Bez vjerojatnosti da bi Irak htio surađivati sa SAD-ovim/Europskim tajnim organizacijama u pristupu tim drevnim izvanzemaljskim lokacijama, tajne organizacije u SAD-u/Europi su se morale suočiti sa uznemirujućom dilemom. Ako bi se zadržao internacionalni status quo, u nekoj točci Sovjetski Savez bi mogao pronaći te izvanzemaljske lokacije, i obrnutim inženjeringom izvući tehnologiju te time poništiti tehnološku nadmoć koju drži Zapad. Još bitnije, ako se planet tih izvanzemaljaca vrati, tada bi Sovjetski Savez odgovarao na scenarije koji bi nastali. Ako bi bilo tako, bilo bi nezamislivo da SAD-ove i Europske tajne organizacije ne bi razvile tajnu međunarodnu politiku čiji bi ciljevi bili usredotočeni na dobivanju pristupa SAD-a/Europe do Irakove zakopane izvanzemaljske tehnologije.

Uspjeh tajne međunarodne politike SAD-ovih/Europskih tajnih organizacija u dobivanju pristupa do Irakovog izvanzemaljskog naslijeđa i pripremama za mogućnost povratka Anunnakija, skriva se u promicanju internacionalnih uvjeta kojima bi se dozvolilo SAD-u/Europi da dobiju nesmetan pristup do Iraka bez provociranja Sovjetske intervencije i totalne krize u magli hladnog rata. Način na koji bi to moglo biti učinjeno bi bilo poticanjem niza internacionalnih kriza koje bi u konačnici učinile Irak nezavisnim od pomoći Zapadnih nacija. Rješenje SAD-ove/Europske političke dileme bilo je sponzoriranje ustanka kod Iračkih glavnih rivala i regionalnog najjačeg, Irana, što bi nedvosmisleno natjeralo Irak u vojni sukob sa svojim nadmoćnijim susjedom, i time stvarajući povoljne prilike za jači SAD-ov/Europski utjecaj u Iraku. Primani fokus tog tajnog plana bio je da će Shah iz Irana postati nestabilan, i biti zamijenjen fundamentalističkim Islamskim režimom koji bi stvorio havariju u regiji Perzijskog zaljeva. Uspjeh ovog radikalnog plana počivao je na dvostranoj strategiji; prvo u povlačenju tradicionalne SAD-ove potpore Shahu, koji je održavao čvrstu političku moć kroz njegove jake sigurnosne snage; i drugo, jačanju Islamske revolucije. Taj uspjeh tajne organizacije dvostruko je produžio strategiju koja je na kraju dovela do pada Shahovog režima koji je pobjegao iz Irana 16. siječnja 1979.

Shah i njegova žena

Nova Islamska Republika Irana bila je ozbiljnija prijetnja za teritorijalni integritet Iraka a bila je i ideološki neprijatelj Irakovom Ba'athovom socijalističkom sustavu. Novi Irački režim Sadama Huseina instinktivno je shvatio prijetnju koju je revolucionarni Iran predstavljao Iraku, te je odlučio djelovati dok je Islamski režim preokupiran sa svojom konsolidacijom. Irak je u rujnu 1980. pokrenuo razarajući napad koji je rezultirao osmogodišnjim ratom koji je ubrzo postao neosvojiv ni za jednu stranu. Zapadne države su zajedno sa imućnim Arapskim državama počele podržavati Sadamov režim. Kraj Iransko-Iračkog rata bio je 1988., istodobno sa brzom promjenom globalne političke klime. Zemlje istočnog bloka počele su propadati i moćni Sovjetski Savez je bio u početnoj fazi neminovne dezintegracije na 15 nezavisnih država. Kako je Sovjetski Savez/Rusija brzo gubio globalni utjecaj, zapadne države su dobivale veću važnost u Iraku. Ovo vrijedi posebice za Francusku i Njemačku, oboje igraju važnu ulogu u izravnom financiranju i potpomaganju Iraku u njegovom dugom ratu sa Iranom. Ubrzo nakon Sadamovog dolaska na vlast 1979., započeo je izgradnju sofisticirane mreže podzemnih tunela i bunkera. Izgradnja te komplicirane građevine bila je motivirana prijetnjom Iranskih raketnih napada, i time što je Sadam znao da je Irakovo drevno (izvanzemaljsko) naslijeđe, većina kojeg je zakopana, ključ njegovih grandioznih planova za regionalnu prevlast. Vrlo je lako moguće da je prilikom izgradnje tih podzemnih građevina pod Irakom, pronađen dokaz Irakove izvanzemaljske civilizacije. Zasigurno bi i započeo zahtjevan zadatak, obrnuti inženjering tih izvanzemaljskih predmeta.

Unatoč njegovoj nerečenoj potpori Iraku i Iračko-Iranskom ratu, Sjedinjene Države su imale uočljivu prednost ispred Europskih partnera/rivala u dobivanju pristupa Iračkim izvanzemaljskim lokacijama koje su imale dužu povijest u potpomaganju Iračkog socijalističkog režima. Ovo je značilo da su SAD-ove tajne agencije morale 'dirigirati' internacionalnim događajima na način koji bi ostvario tajni plan u stjecanju neometanog pristupa Iračkom izvanzemaljskom naslijeđu.

Pod prvim predsjednikom Bushom, Irak i Kuvajt su uključeni u diplomatsku krizu nad povećanom proizvodnjom nafte u Kuvajtu u 1991. Kuvajtova povećana proizvodnja nafte značila je da će svjetske cijene nafte pasti, a Iračka proizvodnja nafte neće davati dovoljne prihode za Irak kako bi započeo teški proces obnove nakon skupog rata sa Iranom. Ovo je rezultiralo time što je Irak postao ovisniji o zapadnim državama i tajnim organizacijama, ishod s kojim Sadam nije bio zadovoljan pošto je bio svjestan da bi mu financijska neovisnost pružila veću pregovaračku moć nad određivanjem kome bi dopustio da iskorištava izvanzemaljske resurse na njegovom teritoriju. Čak još zabrinjavajuće u režimu Sadama Huseina bilo je to što je Kuvajt tražio isplatu ratnih pozajmica koje je davao Iraku tijekom osam godina Iračko-Iranskog rata. Forsiranjem promjena u Kuvajtovom naftom planu Irak se odlučio da će vršiti pritisak te je okupio veliku vojsku na granici sa Kuvajtom. U svojoj kritičnoj točci gdje je Irak pokazivao svoje namjere moguće invazije na Kuvajt ako ne promijeni svoju politiku, SAD-ova Ambasadorica je učinila što je izgledalo kao 'kritična pogreška.' U savjetovanju Iraka oko toga kakav je pogled SAD-a na stišanu Irakovu/Kuvajtovu razmiricu, ona je rekla: "Mislimo da vaši Arapsko-Arapski sukobi ... poput vaše razmirice sa Kuvajtom. Tajnik [Sjedinjenih Država James] Baker me uputio da naglasim naputak ... da Kuvajt nije u partnerstvu sa Amerikom." Uzimajući prethodne odnose Iraka i Kuvajta, 'riskantnu' osobnu psihologiju Sadama Huseina, i antagonističku politiku Kuvajtskih voda, moglo se predvidjeti da bi Sadam ovo interpretirao kao zeleno svijetlo za invaziju.

Predsjednik Bush bio je nekadašnji sef CIA (Central Intelligence Agency, Središnja špijunska agencija) te time svjestan da će SAD-ove tajne organizacije, čiji je vjerojatno bio i član, namjestiti sve kako bi primijenili obrnuti inženjering na izvanzemaljskoj tehnologiji. Nedvosmisleno je da je tajnik Baker, bliski prijatelj i nekadašnji sef osoblja Predsjednika Busha, bio svjestan potrebe da SAD dobije pristup Iraku kako bi mogli izvuci bilo kakvu izvanzemaljsku tehnologiju koja je postojala. Ključne osobe u Bushovoj administraciji najvjerojatnije su bile svjesne bilo koje vremenske linije koja je nagovijestila mogući povratak rodnog planeta Anunnakija.

Central Intelligence Agency

Kao posljedica, Sadam Husein je u kolovozu 1990. nastavio sa ratom protiv Kuvajta i usprkos poruci koju je dostavio Glaspie, saznao je da se SAD protivi Iračkoj invaziji i da ne podržava nikakve kompromise sa Kuvajtom. U diplomatskim pregovorima o Irakovom povlačenju, prva Bushova administracija odbacila je koncesije za Irak. To bi značilo da Ruska diplomacija, motivirana znanjem da bi rat vidljivo umanjio Rusku relativnu prednost u dobivanju exercises for knee pain pristupa i iskorištavanju izvanzemaljske tehnologije u Iraku, u konačnici propala. SAD je predvodio multinacionalnu vojnu intervenciju koja je započela u siječnju 1991. Što je dovelo do prisilnog napuštanja Iraka iz Kuvajta, i rezultiralo je time što je SAD po prvi puta imao strateško uporište u Iraku sa brojnim rezolucijama Sigurnosnih vijeća dajući legitimnost SAD-ovoj prisutnošću. Vojna i politička kriza koja je obavila Irak i Kuvajt te dovela do vojne intervencije prvo Iračke a zatim i SAD-ove, kojom su upravljale SAD-ove tajne organizacije koje žele neometan pristup zapada u Iraku. Nesreća tajnih planova prve Bushove administracije je da oni ne bi mogli prisiliti promjenu režima u Iraku. To bi značilo da su tajne organizacije iz SAD-a sada strateški vezani što se tiče pristupa i iskorištavanju izvanzemaljske tehnologije pod kontrolom Sadamovog režima.

SAD nije imao internacionalnu podršku da prisilno ukine Sadamov režim te se Sadam zasigurno osjećao prevarenim od SAD-a. Tajne Europske grupe zajedno sa njihovim Ruskim partnerima su bili u jačoj strateškoj poziciji od njihovih partnera/rivala iz SAD-a u stjecanju i iskorištavanju bilo kakve izvanzemaljske tehnologije koja je postojala u Iraku. Sadam je namjeravao ostvariti svoju osvetu SAD-u i Britaniji tako što bi im uskratio potpun pristup do arheoloških nalazišta. Uz uvjet da je SAD imao najsofisticiraniji program za proučavanje stranih tehnologija na planeti te da je ubrzano razvijao globalnu dominaciju kao jedina svjetska velesila, takav je scenarij vrlo uznemirivao SAD-ove dužnosnike svjesne mogućih implikacija izvanzemaljske tehnologije u Iraku koje bi mogle promijeniti svjetsku ravnotežu moći. U isto vrijeme, Europske/Ruske tajne grupe bile su koncentrirane na potencijal SAD-a da dalje potpomogne svoju tehnološku superiornost i svjetsku dominaciju ako bi se domogao Irakove izvanzemaljske tehnologije. Druga prepreka planu tajnih organizacija iz SAD-a u dobivanju pristupa izvanzemaljskoj tehnologiji u Iraku, bili su iznenadni izbori Predsjednika Billa Clintona 1992. godine. Za razliku od prvog Predsjednika Busha, Clinton nije bio povlašten da dobije informacije koje se tiču tajnih programa koji ukljućuju izvanzemaljsku tehnologiju. Predvidljivo, malo se toga dogodilo za vrijeme Clintonove administracije u vezi ispunjenja tajnog plana dobivanja neometanog pristupa Irakovom izvanzemaljskom naslijeđu. Izbor drugog predsjednika Busha i njegove administracije značilo je da se plan tajnih organizacija iz SAD-a u dobivanju pristupa Irakovom izvanzemaljskom naslijeđu može nastaviti.

Mnogi bivši službenici iz prve Bushove i ranije Republikanske administracije koji su podupirali promjenu režima u Iraku, dodijeljeni su novoj administraciji. U povećanju opasnosti rata s Irakom, dogodili su se brojni događaji koji su nagoviještali da su tajne Europske/Ruske organizacije bile izjednačene sa svojim partnerima/rivalima iz SAD-a. Njemačka je prva veća nacija koja se javno obavezala da neće krenuti u rat s Irakom radi sprječavanja mogućeg rata, bez poštivanja tijeka u procesu inspekcije oružja koja je započela nakon prolaza Rezolucije sigurnosnog vijeća 1441, 8. studenog 2002. To što se Njemačka izložila 'ekstremnom položaju' učinilo je moguće za Francusku, a onda i Rusiju, da zauzmu malo umjereniji položaj samo pozivanjem na vojnu intervenciju ako Irak ne prihvati Rezoluciju 1441. Francuska i Rusija su efikasno spriječile SAD-ove napore u prihvaćanju nove rezolucije koja poziva na internacionalnu vojnu intervenciju u Iraku ne bi li uklonili bilo kakva oružja masovnog uništenja.

Mnogi su gledali na diplomatsku opoziciju moćne trojke Francuske, Rusije i Njemačke i preventivni rat kao očit interes svjetske zajednice koja se ujedinjenje protiv užasa nepotrebnog rata koji bi uništio regiju Perzijskog zaljeva, i rezultirao sa više terorizma u Srednjem Istoku i drugdje. Ipak, postoje dokazi da su te nacije potajno motivirane spoznajom da bi pristup SAD-a izvanzemaljskoj tehnologiji u Iraku predstavljao prijetnju radi povećanja moći tajnih organizacija iz SAD-a i njihovi projekti tajnog inženjeringa. Tehnološki uspjesi SAD-a u obrnutom inženjeringu izvanzemaljske tehnologije su zasigurno zabrinuli njihove slabije financirane i tehnološki naprednije partnere/rivale u Rusiji, Francuskoj i Njemačkoj. Još važnije, Europske/Ruske organizacije bile su sposobne raditi unutar bilo kakvih ograničenja koje je nametao režim Sadama Huseina u dostizanju preliminarnih shvaćanja sposobnosti te tehnologije. Preventivni rat koji je ubrzao unilateralno preuzimanje Iraka od strane SAD-a i Britanije, bilo je nešto što Europske/Ruske organizacije ne bi podržale. Vrlo je vjerojatno da su Europske/Ruske tajne organizacije 'javno signalizirale' njihovim suparnicima iz SAD-a da unilateralno preuzimanje Iraka nije prihvatljivo.

Uništenje orbitalne letjelice Columbia 1. velja?e je vrlo vjerojatno rezultat tajne borbe oko toga tko ?e imati pristup i kontrolu nad Irakovim izvanzemaljskim naslije?em. 5. ožujka dogodila se neobi?na koli?ina seizmi?ke aktivnosti na planeti. Bilo je puno naga?anja oko uzroka i ozbiljnosti tih seizmi?kih anomalija, vrijedno je spomenuti da je mogu?i uzrok anomalija napredno oružje koje se testiralo ili se koristi sa nekom svrhom na planetu. Postojanje naprednog oružja koje može proizvesti seizmi?ku aktivnost, vulkane i teške vremenske uvijete je 1997. u javnom govoru priznao bivši Ministar obrane William Cohen, kada se na konferenciji govorilo o opasnosti koju predstavlja globalni terorizam, rekao je: "Oni [teroristi] pokre?u ?ak eko-tip terorizma gdje mogu mijenjati klimu, pokrenuti potrese i vulkane udaljeno koriste?i elektromagnetske valove..."

High Frequency Active Auroral Research Program

U brojnim knjigama i člancima se govori o 'skalarnom oružju' koje je sposobno napraviti učinak koji je opisao Cohen, Tom Beardon sugerira da je takva tehnologija razvijana desetljećima u bivšem Sovjetskom Savezu i drugim državama. On daje opširne dokaze da su seizmičke i vremenske anomalije kroz zadnjih trideset godina često posljedica skalarnih oružja. Ako su anomalne seizmičke aktivnosti od 5. veljače posljedica skalarnog oružja, tada je vrlo vjerojatno da se odvija tajni rat između tajnih grupa zbog pristupa i kontrole izvanzemaljske tehnologije u Iraku.
Vrlo je vjerojatno da Europske/Ruske tajne organizacije sudjeluju u takvom ratu kojim se žele prekinuti SAD-ovi napori da samo oni zauzmu kontrolu Irakovog izvanzemaljskog naslijeđa. Ako se tajni rat uistinu odvija, tada je vjerojatno da je privremeni dogovor prije novog dogovora postignut u vezi pristupa i kontrole izvanzemaljske tehnologije u Iraku, nastavit će se žestoka borba između tajnih organizacija koje se drže podalje od javne arene. Snaga tih 'egzotičnih' oružja koje posjeduju tajne organizacije znači da planet dolazi u vrlo opasno razdoblje. Dok god negodovanje postoji i SAD nastavi širiti svoju snagu i moć po svijetu, dogodit će se žestoka opozicija tajnih grupa izvan SAD-a.

Neuspjeh diplomatskih rješenja Iračke krize je započeo u razdoblju napetih konflikta između tajnih organizacija SAD-a i njihovih bivših partnera a sada rivala u kontinentalnoj Europi koji su se priklonili Rusiji. Postoji dokaz da je snažno egzotično oružje poput skalarnih elektromagnetskih uređaja korišteno u svrhu upozoravanja SAD-a da su pretjerali, i da 'potaknu' diplomatska rješenja za trenutnu krizu oko pristupa i kontrole Irakovog izvanzemaljskog nasljeđa. U trenutnoj političkoj klimi gdje se pojavljuje Bushova administracija namjera za unilateralnu stranu politiku je podržana malim brojem vjernih pristaša, postoji mogućnost povećanja svjetskih sukoba radi prijetnje koju predstavljaju tajne organizacije iz SAD-a koje dobivaju na strateškoj prednosti nad Europskim/Ruskim rivalima. Ako predviđanja da će se rodni planet izvanzemaljaca koje je opisao Sitchin ponovno pojaviti su točni, to može objasniti pojačane sukobe između SAD-a i Europskih/Ruskih tajnih organizacija. Sve tajne grupe se možda natječu za bolji položaj u utrci za izvanzemaljsku tehnologiju i znanje koje može zatrebati u nadolazećem izvanzemaljskom sukobu/susretu koji bi odredio budućnost ljudske civilizacije kakvom je znamo. Invazija na Irak koju je vodio SAD predstavlja uspjeh desetljećima duge tajne politike usmjerene na osiguranje pristupa SAD-a do Irakovog izvanzemaljskog naslijeđa.

Copyright © Michael E. Salla, PhD (March 30, 2003)

Prijevod Bluegene lower blood pressure

 

Slične teme

Informacije

Uvijek svježe vijesti za vas pripremaju:

  • Overkiller
  • Bluegene

Postanite i vi dio tima. Javite nam se

Neugodna istina koja je potresla svijet

Jedan od najboljih primjera filma koji je promijenio svijet i okupio besprimjerenu koaliciju neprofitnih, nevladinih organizacija, korporativnih i medijskih partnera je film Neugodna istina. Počeo je kao prezentacija koju je u zadnjih 20 godina Al Gore predstavljao različitim malim grupama.čitaj više